Razgradnja Bioplastike u Morskom Okolišu i Učinci Ftalata na Ekosustav

Plastični otpad u morskim ekosustavima predstavlja jedan od najvećih ekoloških izazova današnjice. Kao odgovor na problem akumulacije plastike, bioplastika se sve češće promovira kao održiva alternativa konvencionalnim plastifikatorima na bazi fosilnih goriva. Međutim, iako su mnoge vrste bioplastike biorazgradive, njihova razgradnja u morskom okolišu i potencijalno ispuštanje štetnih spojeva poput ftalata ostaju važne teme znanstvenih istraživanja.

Bioplastika i njezina Biorazgradnja u Morskom Okolišu

Bioplastika obuhvaća različite materijale, uključujući polilaktičnu kiselinu (PLA), polihidroksialkanoate (PHA), polibutilen adipat-ko-tereftalat (PBAT) i druge kompostabilne polimere. Mater-Bi, bioplastika razvijena od strane tvrtke Novamont, navodi se kao potpuno biorazgradiva i kompostabilna. Prema testovima provedenima od strane Novamonta, Mater-Bi se razgrađuje u morskim sedimentima u vremenskom okviru kraćem od godinu dana (Novamont, 2022).

Istraživanja su pokazala da PLA i PBAT mješavine, koje su često korištene u kompostabilnim vrećicama, mogu otpuštati kemikalije tijekom degradacije, osobito pod utjecajem UV zračenja (Boldrini et al., 2024). U tom kontekstu, razmatra se činjenica da i bioplastika može pridonijeti zagađenju okoliša, ako se ne odlaže pravilno.

Ftalati: Skrivena Prijetnja u Bioplastici?

Ftalati su plastifikatori koji se koriste za poboljšanje fleksibilnosti plastike. Oni su poznati kao endokrini disruptori i mogu imati negativne učinke na zdravlje ljudi i morskih organizama. Prema istraživanju Boldrini et al. (2024), PLA/PBAT bioplastika može otpuštati ftalate u morsku vodu, s koncentracijama koje variraju ovisno o izloženosti sunčevom svjetlu.

Međutim, Mater-Bi ne koristi ftalate kao plastifikatore, prema službenim podacima tvrtke Novamont (2022). U svojem izvješću o održivosti, Novamont eksplicitno navodi da njihovi proizvodi ne sadržavaju ftalate ni druge štetne plastifikatore poput bromiranih i kloriranih spojeva.

Ekološki Učinci Ftalata u Morskom Okolišu

Jednom ispušteni u vodeni okoliš, ftalati mogu bioakumulirati u morskim organizmima. Istraživanja su pokazala da ftalati mogu utjecati na hormonalne funkcije riba i beskralješnjaka, uzrokujući poremećaje u reprodukciji i razvoju (US EPA, 2023). Također, REACH regulativa EU-a klasificira 14 ftalata kao otrovne za reprodukciju i endokrine sustave (European Chemicals Agency, 2023).

Zaključak

Bioplastika nudi važnu alternativu konvencionalnoj plastici, no važno je razumjeti njezin puni ekološki utjecaj. Dok je Mater-Bi dokazano biorazgradiv i ne sadrži ftalate, druge vrste bioplastike, poput PLA/PBAT mješavina, mogu ispuštati ove štetne spojeve. Ključno je osigurati pravilno odlaganje i reciklažu bioplastike kako bi se minimalizirao njezin utjecaj na morski ekosustav.

Daljnja istraživanja potrebna su kako bi se razumjela dugoročna razgradnja različitih bioplastika u morskim uvjetima i njihov potencijalni doprinos onečišćenju okoliša.

Reference

Novamont. (2022). Izvješće o održivosti. Dostupno na: www.novamont.com

Boldrini, A., Gaggelli, N., Falcai, F., et al. (2024). Emerging Contaminants from Bioplastic Pollution in Marine Waters. Water, 16(24), 3676. DOI: 10.3390/w16243676

US Environmental Protection Agency (EPA). (2023). Phthalates and Their Impact on Aquatic Ecosystems. Dostupno na: www.epa.gov

European Chemicals Agency (ECHA). (2023). REACH Regulation on Phthalates. Dostupno na: www.echa.europa.eu